Svima nama trebaju distanciranje od zločina, kritička refleksija i samorefleksija, poručeno je iz Zagreba
U Zagrebu je jučer održana konferencija za medije posvećena aktivnostima povodom obilježavanja 30. godišnjice stravičnog ratnog zločina počinjenog u Ahmićima. U ime zagrebačkih organizacija civilnog društva, te pulskog Centra za tranzicijsku pravdu Sense i UDIK-a iz Sarajeva, govorila je Vesna Teršelič iz Documente. Prisutnima se obratila i mirovna aktivistkinja i teologinja Ana-Marija Raffai iz organizacije Regionalna adresa za nenasilno djelovanje.
Ne u naše ime
”Prije 30 godina u Ahmićima je počinjen jedan od najokrutnijih ratnih zločina. Postrojbe HVO-a napale su 16. travnja 1993. selo Ahmiće, gdje je, svjedoče preživjeli, ubijeno 116 ljudi, većinom žene, djeca i starci”, navedeno je u najavi.
– Tražimo da se razmotri imenovanje jedne od ulica u Zagrebu po žrtvama iz Ahmića. Uputit ćemo taj prijedlog kako bi ušao u proceduru. Pozivamo javnost na refleksiju i na suočavanje sa tim zločinima, jer je pamćenje naša suodgovornost. Svi smo suodgovorni za pamćenje tog zločina, poručila je Teršelič na konferenciji za medije u Zagrebu.
– Potreseni smo zločinom u Ahmićima koji je učinjen i u naše ime i jasno i glasno kažemo: “Ne u naše ime!” Smatramo da je važno napraviti zaokret u politici zataškavanja i mislimo da je svaki dan moguć dan za taj zaokret. Pozivamo vlasti Republike Hrvatske, ali i BiH, da okrenu stranicu i zaustave poricanje zločina, rekla je Teršelič.
Dodala je da je zataškavanje ratnog zločina u Ahmićima počelo odmah, teklo kroz sve vrijeme rata, a nastavljeno je i danas.
Aktivisti/kinje će se 15. aprila okupiti na Trgu bana Jelačića u 12, a u 17 sati u KIC-u će biti prikazana videodokumentacija u produkciji Sense
– Važno je da se u hrvatskom društvu sjetimo svih ubijenih u Ahmićima. Ubojice koje su tog jutra ušle u selo, spalile kuće, srušile džamiju, željele su zastrašiti sve stanovnike sela i ne možemo umanjiti njihovu bol, oni i danas tuguju, naglasila je Teršelič.
Napomenula je da je krivica za ovaj ratni zločin utvrđena i pred Međunarodnim kaznenim sudom i pred Sudom BiH.
– Za taj su zločin odgovarali i po direktnoj i neposrednoj odgovornosti i počinitelji i oni koji su odgovorni po zapovjednoj odgovornosti, rekla je Teršelič i podsjetila da je za ratni zločin u Ahmićima na 25 godina zatvora osuđen Dario Kordić.
Naglasila je da i organizacije civilnog društva u BiH čine vrlo važne korake i obilježavaju neobilježena mjesta sjećanja.
– Toga dana, 16. travnja 1993, počinjen je jedan drugi zločin. Prije gotovo pet godina otišli smo u sklopu Inicijative za REKOM i položili smo vijence i na mjesto gdje su ubijeni Hrvati u Trusini, kod Konjica, rekla je Teršelič.
Osvrnula se i na najavu izgradnje muzeja HVO-a na prostoru logora Heliodrom u Mostaru i naglasila da je izgradnja na tom mjestu posve neprimjerena.
– Svima nama treba distanciranje od zločina, kritička refleksija, samorefleksija i koraci prema pomirenju i izgradnji povjerenja, rekla je Teršelič.
Odgovornost svih
Raffai je istakla da žrtva treba da od onih u čije ime je počinjeno nedjelo čuje da je to istina i da se nije smjelo dogoditi.
– Na taj način mi jedni drugima pomalo dižemo ono dostojanstvo na koje svaki čovjek ima pravo. Nama je to dostojanstvo uskraćeno, jer krivnju nosi pojedinac, ali odgovornost nose svi, objasnila je Raffai i dodala da se pomirenje može graditi samo zajednički.
Cilj je, poručila je, mijenjanje načina razmišljanja, svijesti i mentaliteta u društvu.
– Ne može politički smjer biti takav da ćemo mi kao nešto zaboraviti što smo radili loše u prošlosti, zato što su to i drugi radili. To nije opravdanje. Mi stojimo ovdje da se u naše ime možemo ispričati. Želimo da ta isprika stigne do ušiju žrtava kako bi se one polako, polako uzdizale iz nesreće koju su doživjele u naše ime, rekla je Raffai.
Naglasila je da je potrebno da unutar poučavanja o historiji, na stručan i pedagoški primjeren način bude preneseno znanje, kako bi mladi imali diferenciranu i kritičnu sliku i o sebi i o izgradnji svog identiteta.
